AKTUELNO

URUČENA POMOĆ PREDRAGU ĐEKANOVIĆU-BUCI

Predrag Đekanović Buco rođen 1971 u Travniku kao sportista i uzoran mladić devedesetih godina odlazi u elitnu Gardisku brigadu JNA. Brigada koja je bila san svakoga ali i brigada koja će se ako ne daj Bože zatreba među prvima dići da stane u zaštitu svoga naroda. Tako to i biva 91 naš Buco sa svojim mladim kolegama odlazi među prvima u Hrvatsku na ratište. Ostaje do samog oslobođenja i sa dosta gorčine i muke i bez mnogo saboraca sa svojom jedinicom vraća se u Srbiju. Odoše kao dječaci a samo za godinu vratiše se kao ljudi, ljudi koji su prošli pakao. Hvala Bogu  gotovo je kao u glas braća rekoše. Za mnoge da ali za našeg Bucu ne. Za Bucu tek rat počinje. Bosanska golgota kreće. Mnogi već bježe iz Bosne i oni koji trebaju ali i oni koji ne. Ostavljaju sve, ognjišta, grobove, crkve i sve sveto. Odjednom im draži Beograd od svega. Buco to sve gleda i zna šta ga tamo čeka ali ljepše  draže i svetije su mu bosanske vrleti no beogradski kafići. U tim godinama svakome je ljepše sjedeti u parku i grliti djevojku slušati gitaru nego negde u blatnjavom rovu sa zagrljenom puškom čekati još neki napad koji se mora odbiti jer iza su samo nejač. Da mnogo je to ljepše ali svetije nije. Što reče Car Lazar ,,ja ne odlučujem da li ću u bitku ići po tome kolika je sila koja mi prijeti već po tome koliku svetinju branim. Tako i naš Buco sa grupom dobrovoljaca odlazi pravac na prve linije. Pitali su gde rekoše gde je najteže. Vogošća sarajevsko ratište postaje njihov dom. Zbog sposobnosti i hrabrosti sa 22 godine postaje komandir i.d.voda pri Korpusu a kasnije i pripadnik Prvog jurišnog bataljona. Za 4 godine tri teška ranjavanja a laka ne broji. U Vogošći se i ženi kasnije dobija i troje djece. Dejton otima Vogošću i Buco opet bira najteži put. Borci mnogo manjeg kalibra odlaze u kriminal, postaju telohranitelji ratnih profitera, ali ne ova ljudska gromada. Čitav rat čista obraza bez zločina i kriminala pa da sad u miru izgubi sve. Ne Buco odlazi da radi u Šumariju. Tako teško prehranjuje svoju porodicu. Teško ali pošteno. Šumarija propada on kod raznih privatnika. Ne prijavljen neosiguran. Postanar a troje djece mora se radit bilo šta. Buco dobija papire za Sloveniju i kada smo svi pomislili da ga je Bog pogledao ranjavanja, neimaština, briga dolaze po svoje. U poslednjih pet godina dva infarkta tri stenta, trombovi u nogama zagorčavaju ionako tešku situaciju i na kraju doktori mu odstranjuju obadvije noge. Žena ga napušta i ostavlja sa troje djece u postanarskom stanu. Naš borac se ne predaje i od svojih 160 KM koje dobija za njegu drugog lica plaća kiriju 150 KM  i vodi računa o tri odlična učenika od kojih srednja ide na fakultet. Upisao bih i sina ali nema od čega. San mu je bio da ima električna kolica da ne zamara djecu da ga vozaju tamo vamo. To mu je ispunila jedna bošnjačka porodica i dovezla iz Njemačke na poklon. Buco kao rijetko ko veseljak bez granica sa svojim kolicima se vozao i kao i uvjek šalio sa cijelim gradom. Odjednom ga nestade pitaju svi šta bi gde je kad kažu Buci pregorile baterije i ne rade mu kolica. Buco se obraćao i molio za pomoć u opštini ali oni nisu imali razumijevanja za ovaj slučaj. Na žalost, izgleda se najbrže zaboravljaju oni što su najviše dali
Tada grupa prijatelja iz kafe bara Metro dogovara da pokrene akciju. Dok prikupljaju pomoć na pamet im padaju modrički humanitarci okupljeni u organizaciju Srcem za Modriču. Nakon par dana imali smo vidjeti na djelu šta znači prava organizacija i blago opštini koja ima nešto takvo.

Humanitarna organizacija je ovih dana obišla ratnog vojnog invalida Predraga Đekanovića, poznatijeg kao Buco  i tom prilikom  uručila potrebne baterije za kolica (700 KM)  pomoć u hrani i higijenskim namirnicama  u visini od 200 konvertibilnih maraka i pored toga prijatelji predsjednika HO SZM kada im je pričao za ovaj slučaj skupili su i 400 kovertibilnih maraka u gotovini kako bi Buco mogao bar privremeno da ima život kao i svaki normalan čovjek.

,,Kada sam čuo kako preživljava naš prijatelj Buco i sa kojim se sve problemima suočava odmah sam sa grupom prijatelja pokrenuo akciju da skupimo novac za bateriju za kolica.Tu smo kontaktirali i predsjednika Humanitarne organizacije ,,Srcem za Modriču“ , gospodina Dragana Sjeničića da nam pomogne u nabavci te baterije jer i pored skupljenog novca nismo mogli naći odgovarajuću bateriju. Odmah pri ostvarenom kontaktu gospodin Sjeničić preuzima na sebe dio oko kupovine baterije a nama kaže da skupljeni novac poklonimo Buci na čemu se  zahvaljujemo jer još jednom je pokazao koja je ljudska veličina“ rekao  je Gojko Simić pokretač akcije

Nešto više o realizaciji ove akcije reće nam predsjednik Humanitarne organizacije ,,Srcem za Modriču“ gospodin Dragan Sjeničić:

–  “Kada me je naš član Gojko Simić kontaktirao i rekao u čemu je problem prvo sam bio zatečen i tužan jer nisam imao pojma u kakvoj je zdrstvenoj i materijalnoj situaciji ovaj veliki čovjek. Onda sam se i sam ozario jer sam svatio da sam u mogućnosti da mu sa mojim prijateljima pomognem. Odmah zovemo u Njemačku porodicu Mitrović da se raspitaju za baterije. Kada su čuli šta je u pitanju ovi dobri ljudi po ko zna koji put preuzimaju na sebe da snose sve oko kupovine i dopremanja pomoći. Sa našim djelom u Modriči dogovaramo dva paketa hrane a prijatelji koji su čuli ovu priču u Ch skupljaju 400 KM da se da Buci. Žalosno je što institucije koje bi morale da se brinu o ovakvim slučajevima najčešće zakažu kada su najpotrebnije. Zato apelujem na nadležne u našoj opstini da svi zajedno napravimo Socijalnu kartu grada da se zna pravo stanje i da ne dozvolimo nikada da se zaboravljaju ljudi koji su dali najviše. Što se tiče HO SZM ona će Bucu staviti i na spuisak za ogrev a takođe biti non stop u kontaktu sa njim i pratiti njegovu situaciju.

Paket pomoći u hrani Predragu Đekanoviću-Buci uručili su podpredsjednik Humanitarne organizacije ,,Srcem za Modriču“ Mitar Kršić zajedno sa omladincima Predragom Zarićem i Ristom Kojićem. Svima koji su učestvovali u ovoj akciji zahvaljujemo a posebno pokretaču akcije Gojku Simiću, predsjedniku HO,,Srcem za Modriču“ Draganu Sjeničiću, te našim članovima Danijeli i Renatu Mitroviću koji kupiše bateriju i obezbijediše prevoz  da se baterija  preveze od Njemačke do Modriče, kao i našim članovima iz Modriče koji odnesoše i uručiše paket hrane i novac  našem Buci.

Vaša Srcem za Modriču

 

241 total views, 1 views today

1 Trackbacks & Pingbacks

  1. HO “Srcem za Modriču”: URUČENA POMOĆ PREDRAGU ĐEKANOVIĆU-BUCI – modričaINFO

Leave a comment

Your email address will not be published.




*